Duboko u šumi, među gustim drvećem i mirisnim cvijećem, postojao je zabačeni, zagonetni klan nazvan “Izgubljeni tišina”. Prema legendi, članovi ovog klana su bili majstori izbjegavanja komunikacije. Smatrali su da je tišina moćna, da riječi mogu stvoriti sukobe, a nedorečene misli mogu izliječiti duše.U samom srcu klana živjela je mlada prelijepa i tajanstvena ratnica imenom Kaira. Od malena je bila obučena da postane majstor izbjegavanja, učeći kako se povući u sebe i ostati tiha čak i u najizazovnijim situacijama. Kaira je posvetila svoj život pronalasku ravnoteže u tišini.Jednog sunčanog jutra, kada je Kaira već bila duboko u istrajnosti izbjegavanja komunikacije, što je bilo poznato u svom klanu, kroz gustu maglu prošao je putnik imenom Luka. Luka je bio nemiran duh i nosio je težinu duboko skrivenih tajni. Potražio je Kairu, čuvajući u sebi želju za oslobađanjem tereta koje je dugo nosio.Luka je znao da je Kaira majstor izbjegavanja i nadao se da će mu pomoći. No, Kaira je ostala tiha, nepokolebljiva u svojoj umjetnosti. Luka je inzistirao i molio klečeći ,izražavajući svoju patnju i nadajući se da će dobiti odgovore. Ali Kaira je ostala nijema.Kako su dani i nedelje prolazili, Luka je postao sve očajniji. Shvatao je da izbjegavanje nije odgovor na njegove unutarnje borbe i odlučio je suočiti se s Kairinom tišinom na drugačiji način. Otišao je duboko u šumu, na mesto gdje su članovi klana obično meditirali i tamo je Luka naprvio mali vijenac od cvijeća, polžio ga na zemlju i zapalio mirisne svijeće u sredini, zatim je kleknuo i počeo tiho pjevati. Njegov glas bio je poput čarobne melodije koja je ,kako se Luki činilo ,dirnula srce Kaire…Kaira je zaista osjećala vibracije Lukinog glasa kako prolaze kroz nju i Luka je bio siguran i povjerovao da je ona shvatila je da je došlo vrijeme da prekine svoju tišinu. Ona se polako podigla i pridružila Luki u pjesmi. Njihovi glasovi su se preplitali, stvarajući harmoniju koja se proširila šumom i dosegla srca svih članova klana “Izgubljeni tišina”. On je tada bio siguran da je od tog trenutka, Kaira shvatila da izbjegavanje komunikacije nije uvijek uvijek odgovor i da je shvatila je da je istinska snaga u umjerenosti i ravnoteži da umjesto da se potpuno povuče u tišinu i mislio da je Kaira naučila da je važno znati kada se treba oglasiti, a kada treba posvetiti vreme tišini.Kako je vrijeme brzo prolazilo,iako je Kaira bila poznata kao mudra savjetnica svog klana, a posebno njena sposobnost da pažljivo sluša druge i razumije njihove potrebe pružajuči nesebičnu podršku koja je bila dragocjena. ..Međutim, uprkos tome Kaira je zadržala svoje uvjerenje da izbjegavanje komunikacije jeste najbolji način za nju. Bez obzira na očekivanja ili želje drugih, ona je ostala čvrsta u svojoj vjeri da je tišina i povlačenje u vlastiti imaginarni svijet najbolji način da pronađe unutarnji mir.Kroz godine, Kaira je nastavila živjeti u svojoj izolaciji, posvećena svojoj unutarnjoj spoznaji i otkrivanju dubljeg smisla života. Za nju, tišina je bila put prema duhovnosti i samospoznaji.Iako je Kaira možda bila nepristupačna drugima, njen mir i unutarnje zadovoljstvo su privlačili znatiželjnike. Mnogi su dolazili u nadi da će naučiti nešto od njenog načina života i možda pronaći vlastiti put prema smirenosti.Dok je legendarni klan “Izgubljeni tišina” nastavio svoj rad, Kaira je bila simbol izuzetnosti u umijeću izbjegavanja komunikacije. Njena priča je postala inspiracija za one koji su se osjećali izgubljeno u buci svijeta i tražili način da pronađu unutarnji mir.Dok je Kaira ostala usredotočena na svoj imaginarni svijet i izbjegavanje komunikacije s vanjskim svijetom, njena istrajnost je ostala kao podsjetnik da ljudi imaju različite načine pronalaženja sreće i smisla. Njen primer pokazuje važnost poštovanja i prihvaćanja različitosti u našem svijetu…
Jimmy.B